Povijest


Bračka je povijest doslovno ispisana u kamenu jer se čovjek tu od pamtivijeka borio s kamenom, krotio ga i plodio...

Arheološka istraživanja su potvrdila postojanje ljudskih zajednica na otoku još u paleolitiku (spilja Kopačina između Supetra i Donjeg Humca). Kasnije, u brončanom i željeznom dobu, stanovnici ovog otoka bili su Iliri koji su uglavnom naseljavali unutrašnjost otoka gradeći goleme gradine za obranu od kojih su i danas sačuvane Rat kod Ložišća, Velo Gračišće kod Selaca i Koštilo kod Bola.

U 4. stoljeću prije Krista Grci koloniziraju okolne otoke Vis, Korčulu i Hvar te neke obalne gradove, ali mimoilaze Brač. Ilirska je kraljica Teuta, nezadovoljna grčkom dominacijom na ovim obalama pozvala u pomoć Rimljane koji 228. godine osvajaju ovaj kraj te učvršćuju vlast u osnovanoj provinciji Dalmaciji čiji glavni grad postaje Solin (Salona) koji je imao 60.000 stanovnika. Rimska dominacija koja je trajala do propasti Zapadnog Rimskog carstva ostavila je brojne tragove na raznim lokacijama otoka Brača (villae rusticae, cisterne, pojila za stoku, tijesci za vino i ulje, sarkofazi, ostaci pristaništa u mjestu Splitska, Bol, uvala Lovrečina). U to vrijeme najveći je značaj imalo kamenarstvo. U bračkim kamenolomima između Splitske i Škripa radilo je stotine robova pod nadzorom veterana rimskih legija. Kamen je transportiran preko Splitske za Split te je od njega građena kako Salona tako i Dioklecijanova palača u Splitu. O tome razdoblju svjedoče epigrafski spomenici na otoku koji čuvaju podatke o životu i vjerovanjima tih ljudi.

U 7. stoljeću Brač masovno naseljavaju građani Solina i Splita koji bježe pred najezdom Avara i Slavena na obalu. Kako je tada službena bizantska vlast nad otocima bila prilično slaba otok su osvojili Hrvati iz južnijih obalnih predijela.

U 8. stoljeću franački car Karlo Veliki osvaja ove krajeve i u to vrijeme započinje masovno pokrštavanje Hrvata u čemu su veliku ulogu na Braču imali benediktinci koji su sagradili samostane u okolici Postira, Pučišća i u Povljima. U tim opatijama njegovala se hrvatska riječ i hrvatsko pismo. Franačka vlast s vremenom je jenjavala da bi u 10. stoljeću Brač bio u sastavu hrvatske države, a u 11. privremeno kraće razdoblje potpada pod Mletke, da bi se ubrzo opet vratio u okrilje hrvatskog kraljevstva Krešimira IV.

U 12. stoljeću Hrvatska je s dalmatinskim gradovima pripojena Ugarskoj, ali Brač još dugo zadržava političku samostalnost. Od 1268. do 1357., Bračani su priznavali mletačku vlast, a zatim ugarsko-hrvatsku, zadržavajući uvijek svoju komunalnu samoupravu s vlastitom organizacijom, upravnim službama i propisima. Vrhovnu vlast, Veliko vijeće, sačinjavali su svi brački plemići. Uz njega je postojalo Malo vijeće i Vijeće mudrih, a uz Skup plemića sastajao se i Skup pučana koji je imao znatno manja prava. Sjedište komune bilo je u Nerežišćima. Stanovništvo otoka bavilo se u srednjem vijeku stočarstvom, šumarstvom, poljoprivredom, ribarstvom, kamenarstvom i trgovinom.

Godine 1420. započinje dugotrajna mletačka uprava cijelom Dalmacijom koja je trajala skoro četiri stoljeća, do 1797. godine. U tom razdoblju došlo je do velikih useljenja stanovništva s kopna koji su bježali pred prodorom Turaka sve do obale te je to vrijeme premještanja središta života na Braču iz unutrašnjosti na obalu otoka te stvaranja potpuno novih naselja: Bol, Milna, Postira, Povlja, Pučišća, Splitska, Sumartin, Supetar i Sutivan.

Po padu Mletačke Republike Brač dolazi pod francusku upravu koja traje do Napoleonova sloma 1813. godine. Brač i cijela Dalmacija Bečkim kongresom 1814. godine pripali su Austriji pod kojom ostaju cijelo naredno stoljeće tijekom kojeg se provodi sustavna talijanizacija što ujedno budi otpor kod naroda u kojem jača nacionalna svijest.

20. stoljeće donijelo je Braču, kao i cijeloj Hrvatskoj, tri rata, da bi nakon desetljeća u kojima je bio dijelom Jugoslavije, pred kraj tog burnog stoljeća Brač dočekao opet biti dijelom neovisne Republike Hrvatske.

louis vuitton replica gucci replica louis vuitton replica